Zašto ljubav prema sebi nije sebičnost - psihološki i filozofski osvrt
Da li se smatrate sebičnim?
Mnogi ljudi mešaju ljubav prema sebi sa sebičnošću, ali razlika je ogromna. Briga o sebi, postavljanje granica i negovanje unutrašnje harmonije nije egocentrizam, nego osnova za zdrave odnose s drugima. Ljubav prema sebi ne znači da stavljamo sebe iznad drugih, već da znamo koliko vredimo i da iz te svesti gradimo odnose ispunjene poštovanjem i ravnotežom.

Kada negujemo svoje emocionalne potrebe, smanjujemo stres i frustraciju, postajemo empatičniji i dostupniji drugima. Samopouzdanje i osećaj vrednosti nisu luksuz, već nužnost za mentalno zdravlje. Ljubav prema sebi nas uči da ne tražimo potvrdu spolja, već da pronađemo mir iznutra. Bez nje, lako skliznemo u iscrpljenost, ogorčenost i osećaj praznine, jer davati drugima ono što sami nemamo jednostavno nije održivo.
Filozofija nas uči da ljubav prema sebi nije kraj puta, već njegov početak.
Mali rituali mogu napraviti veliku razliku: nekoliko minuta tišine svakog jutra, zapisivanje zahvalnosti, šetnja bez telefona, kratka introspekcija pred spavanje ili jednostavno dan bez osećaja krivice.
Društvo često šalje poruku da je požrtvovanost poželjna, a briga o sebi “slabost”. Zato mnogi osećaju krivicu čim urade nešto dobro za sebe. Ljubav prema sebi vraća nam stabilnost i pomaže da se pojavljujemo u odnosima iskr
eno, a ne iz obaveze.
Voleći sebe, prepoznajemo i prihvatamo svoje emocije — čak i one koje nam se ne dopadaju.
Voleti sebe nije sujeta, to je početak romanse koja traje ceo život. – Oscar Wilde
Na kraju, postavi sebi jedno jednostavno pitanje:

